BEZGLASNO

Sve mi reci nekako strane,bez lica
cela mi pesma veceras besmislena-
samo negde u dnu pesme,
u dnu srca vri neprestano
otsutna slika njegova.
Zbog njega mi sve reci u grlu krzljaju,
ko sto zimi nikad
ne cvrkucu laste,
a sve misli izvan mene odlutaju
sa svim onim sto u ljubav ne izraste.
Veceras mi u svakoj rimi
….
Moracu to da mu kazem cim ga sretnem
i kako sam ostala bez glasnih zica-
samo ako i tada bez njih ne ostanem.

 

Ovaj post je poslan dana 17.Aug, 2007 u kategoriju Bez kategorije. Možete pratiti komentare preko RSS 2.0 RSS kanala. Možete ostaviti komentar, ili trackback sa vaše web stranice.



Ostavite komentar