KAO JA
Bila je mirna kao neko ko sve zna…ne, nije bilo tog dogadjaja koji bi nju mogao iznenaditi…sem jednog…
Bio je tu neki djecak u njenom okruzenju koji joj je ponekad narusavao taj njen savrseni svijet tisine, znanja, i nadmoci nad svime ostalima…
O ne, nije da ga nije voljela. Nije da ga nije zeljela. Ali nailazio je u nezgodna vremena…bas tada kada je ona pokusavala da ovlada tajnim tehnikama , onim, kada ih naucis , svijet je tvoj…
Ulazio je bez plana u njen zivot…
Gledala ga je često svakodveno a da nije znala šta misli..a i kako bi, nikada nije pricao..ili rijetko i u zagonetkama…
Nije to moglo prijati jednoj ženi . Ili jeste ?
Bio je tu i to joj je davalo snagu..i velicinu…
Pitala se šta taj djecak osjeca prema njoj, da li ga je smjela pitati za takva objašnjenja ?
Jeste, ali je mislia da nije…a on nije govorio…on je samo pokazivao…okom, dodirom, pogledom, ponekom pjesmom…
Svakim trenom se pitao da li je shvatila…ma valjda je…nikada se takva magija ne prosipa vise od dva puta…jednom je prosuo i izgubio taj dio tog carobnog praska…ima još jednu sansu…
Stajao je nad provalijom i mirno posmatrao kako mu zivot odlazi u dubine koje nije poznavao…a želio ih je upoznati. Bili su tu, na dohvat srca…da li su otkucaji bili dovoljno jaki ?
Vrijeme će reci …
Kao melodija, kao pjesma, kao jak krik od radosti pusten, kao suza novorođenceta, kao ushicenje, nove majke, kao radost stare bake kada vidi unuka, kao onaj cudni pogled jagnjeta kada izgubljeno stoji na livadi u iscekivanju majke…
Kao ja - kada volim tebe…
