Mozda

 

Mozda ces me se jednom,ipak,sjetiti,
Proslost tad bice za nama,
izbljedelo lice i suza neisplakana,
zbog tebe zivjecu i bicu sama.
Jednom ces mozda pozeljeti da cujes
moj glas sto dozivao te je nocima,
mozda tada kasno bice
jer mene vise nema u tvojim ocima.
Jednom sam te voljela na svijetu najvise,
tada si ti sve moje bio,
kajaces se, mozda, jednog dana
sto si me bez nade ostavio.
Jednom cu mozda i ja reci:
“Za mene on ne postoji”
osjecam da se to nece skoro desiti
jer te jos uvijek volim.
Znam prokockana je i posljednja sansa,
jednom i sama shvatila sam to,
nemas predstavu koliko to boli
jer treba te jedno srce ranjeno.
Trebace ti ljubav kad te ostave svi ,
a ko zna gdje cu ja biti tada,
znaj da i ako ne budem medju zivima
isto osjecanje u meni ce da vlada
Jednom je samo potrebno bilo
da tebe ugledaju oci moje,
od tada se moj zivot promjenio
i sve moje postalo je tvoje
Jednom kad prohuji vrijeme,
jos ces teci u mojoj krvi… Mozda tada vise necu sama biti
ali ti ostajes zauvijek u meni PRVI.

 

 

 

N.A.

Ovaj post je poslan dana 20.Aug, 2007 u kategoriju Bez kategorije. Možete pratiti komentare preko RSS 2.0 RSS kanala. Možete ostaviti komentar, ili trackback sa vaše web stranice.



Ostavite komentar